Da barem pričati zna ona golubica iz Vučedola,
šapnula bi, voli ga, on se digao iz praha i bola.
I sada stoji tu, prkosi vremenu. Kao rijedak biser ja ga čuvam.
Toliko ljubavi za njega imam i zato mu uvijek pjevam.
To je Vukovar, moj Vukovar, rođen tu na ušću Vuke.
Njome se umiva kada pruži ruke.
To je Vukovar, moj Vukovar, Dunav vodi ga do mirne luke,
noću ga miluje uz tihe zvuke.
Vukovar, moj Vukovar grad heroja.
Vukovar, moj Vukovar ljubav moja.
Još i danas pamti dan tu priču samo za sebe krije.
Previše je ponosan glavu pognuo baš nikad nije.
I sada stoji tu prkosi vremenu kao rijedak biser ja ga čuvam.
Toliko ljubavi na usne zove mi riječi i zato mu uvijek pjevam.
